a nije svako zlo za zlo, svjedoči i slučaj Fabia Šimićeva, 27-godišnjeg fotoreportera iz Zadra. Početkom godine, nakon što su mu po tko zna koji put smanjili primanja, dao je otkaz u lokalnim dnevnim novinama i odlučio raditi kao slobodni fotoreporter. Svoj talent i oko za živu fotografiju potvrdio je suradnjom s brojnim domaćim magazinima, poput Storyja, pa je ubrzo dobio i prvu ponudu iz inozemstva. Privučeni njegovim fotografskim radovima javila mu se jedna mlada fotoreporterska agencija iz Los Angelesa koja ga je angažirala za seriju reportaža iz Škotske. Rezultatima su bili toliko oduševili da je Fabio dobio novi zadatak: serija reportaža iz Vijetnama. Na put je krenuo sredinom studenoga i vratio se prije nekoliko dana, umoran, iscrpljen, lakši za šest-sedam kilograma, ali zadovoljan obavljenim poslom i prvim susretom s nekom azijskom zemljom.
– Vijetnam je još uvijek službeno socijalistička republika, zemlja koja je prošla strašan rat, ali i neizmjerno lijepa i zanimljiva. U svemu tome imaju dosta sličnosti s nama, naravno, samo u teoriji, jer život u Aziji je nešto posve drukčije od našeg – govori Fabio o svojim prvim dojmovima s putovanja kojeg je započeo slijetanjem u glavni grad Hanoi. Iz njega je krenuo na sjever zemlje na višednevni tracking po vrletima Anamitskih kordiljera, a baza mu je bio grad Sapa na samoj granici s Kinom. Pješačka staza između sedam etnički različitih sela dugačka je 30 kilometara. Tebalo mu je dva dana da je prođe jer su razlike u usponima i spuštanjima jako velike. Osim toga, naglašava Fabio, područje se nalazi na prosječnih 3000 metara nadmorske visine pa pentranje po uzbrdicama i nizbrdicama dodatno otežava razrijeđeni zrak.
– Priroda je spektakularna. Na tom su predjelu poznata terasasta polja riže koja u proljeće zazelene. Većina stanovništva bavi se poljoprivredom i turizmom, čak bi rekao da je turizam prisutniji, jer i najstarije žene koje nešto prodaju uz cestu znaju dovoljno engleski jezik da se s njima možete cjenkati – priča Fabio koji je planinske masive obilazio uz pomoć domaće vodičke.
Nakon obilaska vrleti sjevera noćnim autobusom je krenuo na 1500 kilometara dug put prema jugu, do Holong Baya, popularnog turističkog odredišta, poznatog po tisućama otoka u obliku velikih kamenih gromada koji su često puta bili scenografija raznoraznim akcijskim filmovima, a među njima je možda najupečatljivio bio “Čovjek sa zlatnim pištoljem” iz serijala o James Bondu. Bez daha ga je ostavio i posjet spilji Suprise koja se prostire na preko 12 tisuća četvornih metara, s raznobojnim osvjetljenjem i stropom od 30 metara.
– Neugodno sam se iznenadio koliko je Vijetnam izložen masovnom turizmu. Svako jutro u luci Holong Bay sjati se na stotine njihovih drvenih “kruzera” koji razvoze turiste po otocima. Priroda je uistinu atraktivna, ali je prezasićena posjetiteljima koji iza sebe ostavljaju tone smeća. Središta većih mjesta se još nekako i čiste, ali puno toga ostaje na tim udaljenim lokacijama.
Slični su problemi i sa smještajem, priča Fabio. I tu, kaže, nema pravila. Na slikama na internetu je jedno, a u stvarnosti je drugo. Bolji smještaj se plaća od 40 do 60 dolara za noć, a jeftiniji do 20 dolara. Znao je spavati skuplje, a neudobnije, i jeftinije, ali puno komfornije nego u hotelima.
Iz Holong Baya je opet noćnim autobusom, vrlo pouzdanim i po povoljnoj cijeni, krenuo put Ho Ši Mina. Nekadašnji Sajgon najveći je grad na jugu zemlje, a fascinira po širokim avenijama prepunim motocikla.
– Službeno ih ima oko osam milijuna. Nitko ne pješaći, svi se vozikaju na skuterima – smije se Fabio koji je u nekadašnjoj prijestolnici Južnog Vijetnama obišao velebni ratni muzej posvećen vijetnamskom ratu. Mogi ga drže propagandom, kaže Fabio, iako mislim da je u njemu dobro izbalansirana povijest zemlje koja je u novijoj povijesti bila izložena raznim imperijalističkim interesima.
Samo 50 kilometara od Ho Ši Mina, još niže na jugu ove duguljaste zemlje, nalazi se još jedan prirodni fenomen, velika Bijela i Crvena Pustinja kod grada Mui An. Posebne su po boji pjeska i tome što obje završavaju u moru.
Posljednji tjedan putovanja Fabio je proveo u Tajlandu do kojeg je letio iz Hanoja za samo sat i pol vremena. Tajland je, kaže, potpuno otvoren zapadu i to na potpuno krivi način, a najočigledniji primjer je sveprisutna prostitucija, pogotovo u urbanim središtima, gdje raznorazne djevojke bijelce doslovce povlače za rukav.
– Zapadnjaci, pogotovo bijelci, silno su popularni i u Vijetnamu i Tajlandu. No u Tajlandu su im zanimljivi jer od njih žele naučiti engleski jezik. Dobro, ima tu i džeparenja, ali u Tajlandu je stvar toliko izokrenuta naglavačke, da vam stvarno nije ugodno – priča Fabio koji je prošao 1500 kilometara Tajlanda kako bi došao do Phuketa, Bangkoka i Phi Phi Islanda, otoka s nestvarno bijelim pijeskom na kojem je snimljem čuveni film “Plaža” Danny Boylea, prema romanu Alexa Garlanda i s Leonardom DiCapriom u glavnoj ulozi.
– Ali kad sam došao tamo, dočekalo me na stotine turističkih brodova i nekoliko tisuća turista. Masovni turizam uništava te zemlje, nadam se da tako nešto nikada neće doći i kod nas – kaže Fabio.
Najeo se kod pobjednika Masterchefa!
Za nešto manje od sedam kila koliko je izgubio na putu nisu krivi samo tropska klima i žestok ritam putovanja već i hrana koju je jeo, veli Fabio. Najveći mu je problem bio privikavanje na “higjenske standarde” kod pripreme i posluživanja hrane u Vijetnamu pa je jedva dočekao kad je na plaži u Phuketu došao do restorana “Rustic” kojeg vodi bivši pobjednih hrvatskog Masterchefa Nikola Lesar.
– Spasio me Nikola, tu sam se konačno uspio najesti kao čovjek – iskreno će Fabio koji je komforni smještaj na popularnoj plaži, platio 18 dolara dnevno, uključujući i osobnog kuhara.
Nikola Lesar je inače u Phuketu otvorio restoran sa svojom djevojkom nakon što je godinu dana proveo u poznatom restoranu u Bangkoku gdje je kuhao i za princezu Tajlanda.
